Potpuno je jasno da je Zakon o postupku izvanredne uprave, koji se s pravom naziva lex Agrokor jer je skrojen za samo jednu tvrtku, nakon godinu dana primjene proizveo čitav niz protuustavnih, protuzakonitih, kriminalnih sukoba interesa, da je u sukobu s pravnim propisima Europske Unije, a posebno sa vrijednostima europskog (insolventnog) javnog reda. To se na nebrojenim primjerima kroz proteklih godinu dana sve potvrdilo u praksi.
Lex, ono što je posebno važno, pisala je jedna skupina ljudi koju su poslije, odlukom Vlade RH, imenovali da ga u Agrokoru sprovode.
Zakon je pisan na način da omogući otimanje (pljačku) i uništenje dioničkog društva Agrokor, a ne da osigura pravu zaštitu svih dionika, imovine, kao i uspješno restrukturiranje radi održivog nastavka rada društva.
Ako zanemarimo činjenicu da je zakon sam po sebi protuustavan i ako zanemarimo skriveni cilj radi čega je pisan – ostale namjere zakona, restrukturiranje, predložena nagodba vjerovnika, su prihvatljivi, ali ne možemo ignorirati da je zbog lošeg zakona cijeli proces izvanredne uprave neregularan, protivan čitavom nizu pravnih propisa RH i EU.
Danas želim ukazati još na četiri fakta kojima svjedočimo u procesu oko Agrokora:
1. Lex Agrokor je planiran i pisan u uskom krugu prijatelja, a ne po važećim propisima Hrvatske države. Sve se to radilo na brzinu kako ne bi ljudi u državi zaduženi za pripremu i usklađenje propisa sa Ustavom i zakonima Hrvatske imali vremena spriječiti pisce u planiranom otimanju Agrokora.
2. Danas svjedočimo grozničavim naporima Vlade RH da zaštiti lešinarski fond Knighthead, njegovu poziciju upravitelja Agrokora i cijeloga procesa likvidacije Agrokora, kao i zaštitu sprječavanja poništenja roll up ugovora.
Neosporno da je lešinarski fond Knighthead imao povlaštene informacije prije kupnje Agrokorovih bondova, što je apsolutno protuzakonito, pa da za to treba biti tužen i treba platiti veliku štetu. Potpuno je jasno da je roll up planiran kako bi se napravila velika imovinska korist na štetu svih dionika Agrokora.
3. Treći fakt je:
1. da Agrokor je pripadao u potpunosti hrvatskim investitorima, što većinskom vlasniku, a što (pretežno kroz poduzeća kćeri) manjinskim vlasnicima i hrvatskim fondovima;
2. da je Agrokor stvarno bio hrvatska kompanija i predstavljao hrvatska poduzeća na svjetskom tržištu. Imao snažan poslovni utjecaj u regiji i Europskoj Uniji;
3. a) hrvatska Vlada - danas čini velike napore kako bi se vlasništvo predalo stranim lešinarskim fondovima i drugima, b) plan lešinarskih fondova i drugih stranih investitora je Agrokor registrirati u nekim drugim zemljama, vjerojatno iz više razloga:
- kako bi dokumentacija i odlučivanje kompanije bilo nedostupno hrvatskim vlastima
- da bi se lakše sakrila pribavljena materijalna korist za lešinarske fondove i druge
- kako bi se lakše likvidirala Agrokorova industrija, i ovo malo još što ima u Hrvatskoj.
4. Ukidanjem lex Agrokora došlo bi do:
a) Uspostave vladavine prava u Hrvatskoj
b) Efikasne i brze nagodbe vjerovnika u skladu sa pravnim propisima Hrvatske i EU
c) Spriječio bi se ogroman odljev novaca iz Agrokora i Hrvatske
d) Spriječile bi se velike količine tužbi prema hrvatskoj državi
e) Vjerovnici bi imali nekoliko puta manji otpis potraživanja, a u konačnosti investitori ne bi ništa izgubili
f) Ostaje snažna hrvatska i regionalna industrija, nove investicije i zaposlenost