POGLED NA NAGODBU

Jun 19, 2018

Nejednak tretman - diskriminacija vjerovnika

Osnova predložene nagodbe je takozvani Entity Priority Model koji je izrađen s ciljem namirenja vjerovnika tako da se procijeni stopa namirenja od individualnih društava pojedinačno, a tek onda da se na grupi stvori “vodopad” (redoslijed) kojim će se određene grupe, formirane primjenom modela EPM, namiriti. Predložena nagodba je apsolutni primjer diskriminacije vjerovnika te nejednakog tretmana vjerovnika koji su u istom pravnom položaju, te u pojedinim slučajevima osigurava prioritetan tretman vjerovnika koji imaju čak i lošije kolaterale nego drugi.

Dalje, predložena nagodba ne samo da s aspekta namirenja nejednako tretira vjerovnike, već i s drugih materijalnopravnih aspekata – poreznog, prava na osporavanje, prava na udjele u novom društvu – tretira vjerovnike nedopustivo diskriminirajuće, prije svega, temeljem toga je li vjerovnik u “prijateljskom” odnosu sa Izvanrednom Upravom ili ne.

Prvo, EPM dovodi do pravno neodrživog privilegiranja velikih vjerovnika.

Drugo, tijela vjerovnika pogoduje samo njima, sam izbor jednog modela – EPM – kao modela za nagodbu, donesen od strane nelegitimnog. Već u ovoj fazi dolazi do diskriminacije vjerovnika kroz izbor modela nagodbe koji preferira skupine koje imaju potraživanja prema krovnom društvu (obveznice i kreditori Agrokor d.d.). Dakle, vjerovnici uopće nisu imali mogućnost sudjelovati preko legitimno izabranog tijela u izboru modela nagodbe, što već de iure dovodi do nijihove diskriminacije. Dakle, ovdje nije samo u pitanju procesnopravna diskriminacija gdje vjerovnik nema mogućnost predstavljanja u tijelu odabranom od strane vjerovnika (sukladno načelu reprezentativnosti), već i materijalnopravne diskriminacije zbog izbora modela namirenja.

Treće, vjerovnici koji su imali zaloge na dionicama individualnih društava dolaze u nejednak položaj jer su oni osigurani vjerovnici društava koja su solventna, a koja se provedbom pretpostavki EPM modela (koji odgovara velikim vjerovnicima Agrokora d.d.) pokušavaju prikazati kao insolventna, iako za njih ne važe stečajni razlozi.

Četvrto, vjerovnici istog ranga predloženom nagodbom se dovode u drugačije poreznopravne situacije čime dolazi do promjene trenutnog stanja te omogućavanja poreznih olakšica stranim vjerovnicima kojima odgovara držanje instrumenata vlasništva u Nizozemskoj. S aspekta hrvatskih rezidentnih vjerovnika koji su dobili taj status ulaganjem u hrvatska društva, ovakav tretman je diskriminirajući jer dovodi do izmjene njihovog poreznopravnog statusa, te materijalnopravnog statusa s aspekta primjene mjerodavnog prava na konkretne pravne odnose.

Peto, domaći dobavljači se nagodbom možda najviše diskriminiraju kroz primjenu više upitnih tehnika Izvanredne Uprave. Prva tehnika je isplata starih tražbina tijekom postupka Izvanredne Uprava kojom su određeni dobavljači privilegirani, te kao što smo saznali iz javnosti, u individualnim slučajevima dolazi do “preknjižavnja” određenih dugova u granični dug kako bi se namirio u potpunosti. Drugi dobavljači moraju imati iste privilegije u nagodbi, inače je nagodba u biti diskriminatorna. Isto tako, dolazi do diskriminacije dobavljača po osnovi zaključenja diskrecijskih “sporazuma” gdje razlike namirenja između onih sa sporazumom (40%) i onih bez (9%) govore o šokantno drugačijem tretmanu vjerovnika koji imaju isti položaj, a opet ovise samo o milosti ili nemilosti Izvanredne Uprave.

Šesto, nezakonite isplate tijekom procesa Izvanredne Uprave se pokušavaju zaštititi, te se nameće stav da vjerovnici ne mogu osporavati takve isplate. Ovakva nagodba je procesnopravno i materijalnopravno diskriminirajuća jer ne dozvoljava uspostavljanje jednakog tretmana vjerovnika u slučajevima kada je Izvanredna Uprava neosnovano izvršavala isplate temeljem članka 40. Lex Agrokora.

Sedmo, vjerovnici osporenih tražbina se stavljaju u drugačiji položaj ovisno o tome da li su Izvanredna Uprava ili drugi vjerovnici osporili navedene tražbine. Pa tako, pravo na vlasničko participiranje u novom (“zrcaljenom”) društvu, odnosno, vrijednosni papiri kojima se potvrđuje vlasništvo u istome mogu se izdati vjerovnicima čija su potraživanja osporena od strane drugih vjerovnika, što nije slučaj kada su ista osporena od strane Izvanredne Uprave. Ovakvo privilegiranje određenih individualnih vjerovnika po ovoj osnovi je apsolutna diskriminacija i nejednak tretman vjerovnika koji se moraju tretirati isto kada su tražbine osporene.

Na kraju, jedna od najrazvidnijih diskriminacija je otkup tražbina obveznica koje su isplaćene u razmjeru 1:1, te bez ikakvih otpisa za iznose od preko 200 milijuna EURA. Ovakav tretman je u suštoj suprotnosti s onim što nalaže Lex Agrokor i Stečajni zakon.

Nagodba želi očuvati roll-up - usprkos svim indicijama da je pravno nedozvoljen Lex Agrokorom, bio nepotreban, zaključen u sukobima interesa i da je omogućio protupravnu korist.

Roll-up je pravni koncept koji je u zakon uveden manipulativno, zaključen pravno upitno bez sudskog odobrenja i protupravno interesima Agrokora, i predmet je kazmnenih prijava za kaznena dijela koja su izvršena veano za isti.

Zakonske izmjene koje su dovele do mogućnosti pravne nategnutosti istog su uvedene u periodu gdje su se pisci Lex Agrokora sastajali tajno sa Knightead fondom. Ni do današnjeg dana sud nije dao svoje mišljenje na pravnu mogućnost ovog aranžmana.

Nadalje, njegovo zaključenje s Knighteadom prate jasne indicije da je došlo do privilegiranja Knighteada i da je cijeli koncept roll-up ugovora bio usmjeren ka otkupu starih obveznica po punoj vrijednosti, te da se Knigtheadu osigura i zaštiti nepripadajuća dobit. Roll-up je zaključio Ante Ramljak, netko tko je u tom ugovoru zabranio svoju vlastitu smjenu, netko tko se tajno nalazio s Knighteadom dok je Knighthead kupovao obveznice. Njega je pravno odobrio u ime Agrokora, Knightheadov odvjetnik Tin Dolički te u jasnom sukobu interesa koji je predmet istrage.

Dakle, roll-up zaključen je i odobren uz niz sukoba interesa i potencijalnih kaznenih dijela što jasno ukazuje ka ništavosti istog, te protupravnu korist koja proizilazi iz istog. Uključenje roll-up kredita u nagodbu vodi apsolutno nedopustivom pravnom riziku te ogromnoj šteti.

Ovaj ugovor je manipulativno zaključen na veće iznose nego što je to bilo potrebno. Ovo je učinjeno, po sumnjama mnogih, kako bi se “ubacilo” dovoljno starih tražbina u otkup. Doveo je, dakle, do prekomjernog oštećenja Agrokora i opterećenja imovine, i ostao je i po priznanju Izvanredne Uprave neiskorišten.

Roll-up je od početka simulirani pravni posao, gdje je kreditiranje Agrokora stupilo na snagu tek nakon što su stupile na snagu izmjene ugovora, a gdje je Knighthead kao jedina prva ugovorna strana isključivo dobio privilegiran položaj da mu se obveznice otkupe po cijenama koje su financijski nonsense“ – nekoliko puta iznad tržišne cijene.

Roll-up je protupravno Lex Agrokoru delegirao cijeli proces Lex Agrokora Knightheadu i doveo do toga da su se sve bitne odluke tijekom procesa provođenja Lex Agrokora kao i izrade predložene nagodbe vodile u smjeru da se privilegira Knighthead i roll-up kreditori, što je u suštoj suprotnosti s Lex Agrokorom, Stečajnim zakonom i drugim zakonima koji su važeći za ovaj postupak. Dakle, od dana potpisivanja ovog ugovora, cijeli proces se vodi u interesu jedne grupe – i to jasno piše u samom ugovoru. Samo ovo čini predloženu nagodbu nezakonitom jer se ciljano nisu istraživale alternative za nagodbu, u kojem slučaju ne bi niti došlo do ispunjenja ugovornih obaveza roll-upa i ne bi bilo pogodovanja Knighteadu.

Dakle, ne samo da je u ovom konceptu nagodbe gdje se koristi Entity Priority Model sve osmišljeno u cilju privilegiranja jedne grupe vjerovnika i vođeno protupravnom delegacijom ovlasti koji je odredio roll-up, već je i sam ovaj pravni posao ništavan zbog niza nezakonitosti te čak vjerojatno i pravno-formalno nedozvoljen Lex Agrokorom. Ovakav prijedlog nagodbe, pokušava još jednom na kraju privilegirati ovaj pravni posao i njegove korisnike, te ga zaštititi od budućih tužbi, te nadzora suda koji je izostao tijekom cijelog ovo postupka. Ovakav ugovor ne samo da je doveo do ogromne štete Agrokoru i protupravne koristi odabaranima, već u ovakvoj zamisli nagodbe će izravno proizvesti ogromne štete hrvatskoj državi kroz tužbe te domaće i međunarodne kaznene procese.

Zaključak:

Kada se sve ovdje navedeno svede na pojednostavljenu razinu razumljivosti i elementarne logike, čak i da pri tome ignoriramo sve pravne razloge zašto je postojeći koncept nagodbe neodrživ, jasno je da najveći rizik upravo ovakve predložene nagodbe snose vijerovnici, Agrokor i državni proračun. Ovakva nagodba je nacionalna sramota.

Prvenstveno je nužno da se proces oko Agrokora vrati u pravne okvire i da se očiste korupcijske strukture i strukture koje su u evidentnim, ogromnim sukobima interesa. Proces se mora očistiti i od političkog upliva na dnevnoj razini te time smanjiti rizik po hrvatsku državu – treba se dozvoliti ono što je od početka bilo nužno, a to je da jedna privatna kompanija riješi stvar sa svojim vjerovnicima, u interesu svih, a ne u interesu privilegiranih skupina.

U tu svrhu su se nelegitimno koristili i kreirali dokumenti kao i plaćeni savjeti I. uprai da oduzmei vlasništvo po svaku cijenu – a ne urediti odnos s vjerovnicima.

Dakle, s obzirom da danas imamo netransparentnost poslovanja i postupanja Izvanredne Uprave, pogodovanja, sumnje u korupciju, kaznene prijave, politički pritisak, pravni rizik, rizik po hrvatski proračun, štete kroz evazije poreza, otpuštanja zaposlenika, nepouzdana (sa nizom rezervi) frizirana financijska izvješća sastavljena s namjerom guranja društava u stečaj i likvidaciju, ogromne potencijalne štete gospodarstvu i dobavljvačima dugoročno, te nezakonitu formu i suštinu predložene nagodbe nužno je da se odustane od takve, katastrofalne nagodbe.

Samo je ispravno da se vratiti pretpostavka kontinuiteta poslovanja koncerna Agrokor koji je itekako sposoban riješiti svoje odnose s vjerovnicima bez velikih otpisa koje nalaže Izvanredna Uprava pod pretpostavkom trenutačne dospjelosti svih potraživanja. Mora se dozvoliti vlasnicima da, uz nadzor svih vjerovnika, financijski urede odnose unutar koncerna po redovnim zakonima hrvatske države, izvan izuzetno štetnih okvira Lex Agrokora i predložene nagodbe.

Pravedna nagodba se može riješiti izrazito brzo, jednostavno i u interesu kontinuiteta poslovanja Agrokora i vjerovnika.

I na kraju, odustanak od sadašnjeg puta značio bi i rasterećenje nemogućeg tereta koji hrvatski pravni sustav trpi svakodnevno zbog pravne nekulture najviših predstavnika vlasti koji imaju osobni interes u datumu 10. srpnja 2018. godine.


POVEZANI ČLANCI

PRETPLATITE SE NA NOVOSTI


SOCIAL

 

 

 

RSS