Zakonom o postupku izvanredne uprave nad u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, propisane su pretpostavke i pravila za zaduženje s prednosti namirenja, tzv. «roll up» kredit. Koliko god taj zakon bio loš, ipak daje nekakav okvir kojeg bi se u civiliziranom i pravno uređenom društvu trebao držati onaj koji po tom zakonu postupa, pa makar ta ista osoba i pisala sam zakon – što je ovdje i slučaj.
Dakle, zakon predviđa mogućnost preuzimanja novog zaduženja koje će imati prednost namirenja pred ostalim tražbinama (osim radnika) u slučajevima kada je to potrebno radi smanjenja sistemskog rizika, nastavka poslovanja, očuvanja imovine ili ako se radi o podmirenju tražbina iz operativnog poslovanja. Pri navedenom se prednost namirenja odnosi upravo na povrat novaca danih za taj novi kredit, i to je sve što zakon predviđa.
Za preuzimanje tog novog zaduženja izvanrednom povjereniku je potrebna samo suglasnost njegovog vlastitog privremenog vjerovničkog vijeća, čije članove sam bira. Nikakvo sudsko odobrenje ili suglasnosti ostalih vjerovnika nisu potrebne. Primjera radi, Stečajni zakon u predstečajnom postupku predviđa kao potrebnu suglasnost 2/3 svih utvrđenih tražbina, ovdje je dovoljno samo tri ruke od petoro vjerovnika izabranih u privremeno Ramljakovo vijeće.
Ali niti takav šturi tekst zakona nije mogao proći bez kršenja, odnosno, čak i ti neki osnovni principi nisu se mogli ispoštovati, jer su apetiti od pisanja zakona do realizacije roll up kredita očigledno narasli.
Tako više nije bilo dovoljno niti to što je Ramljak, prema zakonu, mogao ugovoriti kamatu kakvu je htio, sada se je Knightheadu moralo dati i nešto više – pravo da i sve stare dugove koji su nastali prije otvaranja postupka naplate u cijelosti. Ne samo što Zakon ne predviđa navedenu mogućnost, već je navedeno protivno svim principima stečajnog prava temeljem kojih se svi vjerovnici moraju namirivati srazmjerno. Ovdje će Knighthead i ostali novi vjerovnici iz roll up ugovora naplatiti (svoje stare dugove) znatno više na štetu ostalih vjerovnika koji će zbog ovog ugovora ostati bez ičega.
Nadalje, iako Zakon izrijekom propisuje za što novčana sredstva pribavljena novim zaduženjem moraju biti utrošena (nastavak poslovanja, podmirenje tražbina iz operativnog poslovanja…), 50% iznosa dobivenog novim zaduženjem iskorišteno je upravo protivno navedenoj svrsi, tim novcem zatvoreni su stari dugovi ovih novih kreditora. Dali su novac, uzeli posljednju imovinu pod kolaterale, pa 50% tog iznosa odmah si vratili na ime «starih dugova». To je ugovoreno ugovorom, mimo Zakona.
Ali očigledno su za vrijeme pisanja zakona bili dovoljno lucidni da su mogli zaključiti kako u budućnosti možda neće sve niti biti u skladu s tim njihovim zakonom, da će njihovi vjerovnici ipak bolje proći, pa ako se to slučajno i dogodi, treba se zaštititi od tužbi drugih vjerovnika. I tu zaštitu su si osigurali stavljanjem stavka u Zakon prema kojem se radnje ishođenja novog zaduženja (kakve god one bile i na čiju štetu) neće smatrati radnjama kojima bi se remetilo pravo na ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno kojima bi se pojedini vjerovnici stavljali u isti položaj, pa se te radnje ne mogu pobijati u slučaju stečaja prema odredbama Stečajnog zakona.
A takva zaštita otvara vrata i drugim mogućnostima, npr. da se Ugovor stavi iznad Zakona i po drugim pitanjima. Npr. Zakon omogućava smjenu izvanrednog povjerenika, zašto to ne bi Ugovorom sam Ramljak mogao izmijeniti? Ili da se zamijeni Alix Partners novim savjetnikom? Tako je Ugovorom ugovoreno da u slučaju smjene Ramljaka ili Alix Partnersa predstavlja kršenje Ugovora čime bi cjelokupan iznos novog zaduženja dospio na naplatu. Dakle, ako sud smjeni Ramljaka (posljednja kontrola koju je sud imao nad njegovim radom), Knighthead ima pravo naplatiti cjelokupan iznos putem kolaterala (žigovi svih kompanija koncerna), a već je 50% tog iznosa naplatio odmah kroz povrat danog novca za stare dugove (obveznice).
Tako Knighthead i ostali novi vjerovnici imaju pravo odlučivati i o osobama koje će voditi «novi koncert» nakon preustroja, imaju pravo i imati zasebnu skupinu kod nagodbe, svog predstavnika u pravom vjerovničkom vijeću jednog dana, dakle sve ono što im sam Zakon ne dopušta.
Dakle, samim Roll upom ugovoreno je, protivno Lexu, trošenje novaca za namirenje starih dugova Knightheada, uzdizanje Knightheada i novih vjerovnika u posebnu skupinu koja se namiruje više, a na štetu ostalih vjerovnika, nemogućnost opoziva Ramljaka i Alix Partnersa…
Sam ugovor je protuzakonit u odnosu na Lex, dok je sam Lex protuustavan, ali i takav protuustavni Lex onemogućava pobijanje takvog ugovora. Tako to biva kad zakon piše onaj koji ga namjerava kršiti, može postupati i nezakonito jer ga sam zakon štiti. Zatvoreni krug protuustavnog nezakonja.