Relevantnost korporativnih garancija - jamstava
Knighthead, AlixPartners, Ramljak, Dalić, Wagner i interesno povezani akteri politički sponzorirani od Plenkovića, imali su unaprijed pripremljen plan za otimanje Agrokora i odlučili ga realizirati kada im je prisilno na jednogodišnje upravljanje predana kompanija. Da bi taj plan mogao biti realiziran, naravno, nije se moglo putem prava, već isključivo uz zloupotrebe, manipulacije i protupravne radnje.
Tri stvari bile su ključne kako bi Agrokor mogao napustiti Hrvatsku i ruke sadašnjih vlasnika, uključujući 15,000 manjinskih dioničara :
a) pronaći način da se dovede do dospijeća svih jamstava u istom trenutku,
b) pronaći način da se jamstva „provuku“ kroz bilance i da se na taj način otme Agrokor,
c) pronaći način kojim nitko ne smije pobiti ista i ne pokuša ista osporiti
Dakle cijeli skeč se vrti oko – jamstava i toga da se ista protupravno iskoriste. Knighteheadov plan koji je dogovoren s Plenkovićem i Dalić, a koji je u biti plan za neprijateljsko preuzimanje Agrokora, nema nikakvu mogućnost uspjeha ako se radi po zakonu.
Da bi se jamstva koristila za provedbu otimanja Agrokora i izradu nagodbe, moralo je i došlo je do niza daljnjih protuzakonitosti. Spriječen je sud da ih ispita, spriječen je nadzor zakona nad istima. Nametnut je ogroman pritisak da se jamstva priznaju od strane Uprava kompanija u Agrokor grupi, upravo van kontrole zakona. Da bi se kriminal s jamstvima realizirao bilo je potrebno prijetiti, ucjenjivati, korumpirati.
Jamstva i borba skupina da se ista protuzakonito iskoriste za preuzimanje Agrokora jest jedan od ključnih razloga zašto je cijeli proces izgledao kako je izgledao u proteklih 15 mjeseci. Najveća količina kaznenih djela vrti se upravo oko jamstava, korporativnih garancija koja su ništetna i u ovom trenutknu nemaju nikakvu pravnu vrijednost.
Agrokor i korporativne garancije - jamstva
Agrokor je imao oko 5.000 vjerovnika i svi oni redom, od prvog do posljednjeg bili su dugogodišnji uvaženi partneri Agrokor grupe. Međutim, početkom 2017.g. kada su neki investitori bliski BORG skupini, od određenih ljudi iz Vlade RH kao i preko ljudi iz zloglasnog CAIB-a dobivali povjerljive informacije o planiranom uplitanju Hrvatske Vlade u javnu kompaniju Agrokor i povezana društva, počele su se mijenjati stvari. Nažalost, određeni “investitori” postali su partneri za neprijateljsko preuzimanje. Model za preuzimanje je bio - dospijeće svih korporativnih jamstava na isti dan u multipliciranim iznosima neovisno o pravnoj valjanosti istih. To je nešto što bi oborilo i mnogo veće europske kompanije.
Ispričao bih Vam kako je došlo do ovih jamstava. Prvi vjerovnik koji je zatražio ovakvu korporativnu garanciju – jamstvo – kao osiguranje kredita datog Agrokoru, predlagao je razne opcije, na čitavom projektu radilo je nekoliko pravnih timova, i nakon što se tekst uskladio, dobili smo korporativnu garanciju – jamstvo kakvo imamo sada. Budući vjerovnici tražili su jednaka osiguranja, odnosno korporativne garancije – jamstva kakva su data prethodnome vjerovniku. U takva jamstva, apsolutno sva, unijete su odredbe od takozvanom „ograničenju“. Ove odredbe predviđaju da ovaj način osiguranja može veoma lako biti ništetan, baš zbog niza uvjeta koje Hrvatski zakoni zahtijevaju da bi bio valjan.
Osporivost korporativnih garancija - jamstava Agrokor grupe
Danas svi znaju za osporivost ovih korporativnih garancija - jamstava, s obzirom na zakone koji su na snazi u HR i mnogim drugim zemljama. Niz vrhunskih akademika, profesora, odvjetnika, uglednih poslovnih ljudi, ljudi iz struke koji su neovisni, mjesecima ukazuju upravo na činjenicu da su jamstva koja su banke tražile od Agrokorovih društava – ništetna, zbog jednostavnog razloga : Nisu u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i ograničenjima koja isti nalaže.
To nisu zakoni specifični za Hrvatsku kao Lex Agrokor, već su implementirani u sve sisteme slične Hrvatskom (Slovenija, Njemačka i dr.), gdje ovakvi pravni poslovi mogu odmah pasti na sudovima.
U prilog tome (Prilog 1.), dostavljam Vam jednu od stručnih analiza provedenih od strane vodećih akademika koji ukazuju na ništetnost jamstava datih u Agrokor grupi, ne samo s aspekta Slovenskog prava (koje je istovjetno kao Hrvatsko) već i s aspekta prava Njemačke čiji je pravni sustav prekopiran od strane Hrvatske, ali i ostalih zemalja u regiji. Uprošćeno riješeno, u Njemačkoj ovakva jamstva nikada ne bi mogla imati pravnu snagu, a nemaju niti u Hrvatskoj.
Dakle, očito potpuno nenamjerno, pravnici koji su radili na izradi jamstava služeći se samo zakonom i zakonskim normama, došli su do korporativne garancije – jamstva koja u okolnostima spora koji se dogodio, stavlja Agrokor u izuzetno povoljnu pregovaračku poziciju s bankama koje imaju jamstva.
Ovakva poslovna prilika je prevažna i u biznisu se ne smije propustiti! Upravo zbog interesa svih dionika. Onaj tko upravlja Agrokorom i društvima u Agrokor grupi ima dakle dužnost da se suprotstavi primjeni protupravnih pravnih poslova i da ih ospori. Međutim, kad netko izda ovakvu priliku i u biti da poklon, onda to već ozbiljno ukazuje na neki sukob interesa, ili još gore – apsolutni kriminal.
Dakle, svaki pravnik, odvjetnik, stručnjak za korporativno-statusno pravo, savjetnik za restrukturiranje, stečajni upravitelj, direktor i član menadžmenta koji je odgovoran i štiti interese Agrokora i dionika Agrokora bi uvijek napravio ono što je jedino ispravno kako bi se Agrokor stavio u superiornu poziciju – a to je - osporio jamstva. Interes svakog dobavljača, manjinskog dioničara, a i dugoročni interes vjerovnika koji nisu imali namjeru otimati vlasništvo i imovinu Agrokora (a tvrdim da je to bio interes svih sem Knightheada i određenih povezanih aktera), trebalo bi biti rješenje koje će sačuvati Agrokor za budućnost radi stvaranja mnogo veće vrijednosti.
Protupravne radnje i djela koja su štitila ništetna jamstva
Najveći kriminalni čin Ante Ramljaka je njegova odluka da prizna sva jamstva i ne ospori ih. Iznos od oko 110 milijardi kuna. Zato uostalom, iako suočen sa svim pritiscima javnosti koja je shvatila da je među glavnim počiniteljima u najvećoj korupcijskoj aferi u Hrvatskoj povijesti, Ramljak nije bio smijenjen sve do veljače 2018.
Zašto se čekalo do veljače? Zato što je njegov posao bio da završi planirani kriminal oko utvrđivanja tražbina – jer, da bi skupine za otimanje Agrokora i njihovi vođe bili sigurni da će se jamstva priznati, morali su imati kontrolu nad Izvanrednom Upravom. Tako je zamišljeno da će se prikriti sav kriminal i isplanirati pravac za prisilnu Nagodbu koja će biti čin dovršenog otimanja Agrokor grupe.
Međutim, ono što je još veća nezakonitost jest to da je Ante Ramljak, kako bi pokušao osigurati da njegov kriminal postane obaveza svih kompanija Agrokor grupe i da nitko ne može postupati u skladu sa svojim dužnostima i zakonskim obavezama, OBEĆAO JE ROLL-UP UGOVOROM Knightheadu da nitko neće smjeti osporiti jamstva i time disponirao pravima koja pripadaju Upravama društava u Agrokor grupi, pravima koja ne pripadaju njemu. Pa je tako u kriminalnom dogovoru s Knightheadom, u klauzuli 21.13 ROLL-UP UGOVORA implementirano sljedeće:
a) Povjerenik, društvo majka ili bilo koji član Grupe započne osporavati jamstva sadržana u ili koja proizlazi iz postojećih kreditnih sporazuma i/li postojeće dokumentacije vrijednosnih papira i/li sudužništva iz postojećih kredita i/li postojeći vrijednosnih papira u svako doba nakon 60 radnih dana od prvotnog datuma korištenja.
b) Povjerenik, društvo majka ili bilo koji član Grupe ili neki drugi vjerovnik grupe uspješno ospore jamstvo sadržano ili koje proizlazi iz postojećih sporazuma o kreditu i/li postojeće dokumentacije vrijednosnih papira i/li sudužništva iz postojećih kredita i/li postojećih vrijednosnih papira.''
Zamislite to? Zabraniti ugovorom Upravama najjačih kompanija u RH da rade po zakonu i time odmah izravno oštetiti sve vjerovnike tih društava, 15,000 manjinskih dioničara i Hrvatsku državu izravno !!
No, to nije bilo dovoljno jer su se drugi borili, pa je bila potrebna zaista ogromna količina kaznenih dijela koja su se dogodila u mjesecima koji su prethodili nagodbi. Sve radi borbe za jamstva. Izvanredna Uprava, PWC, Dalić, Dolički, svi su koristili prijetnje i pritiske kako bi pokušali „progurati“ da netko proknjiži jamstva i time olakša njihov posao - da i netko osim glavnih aktera koji su osmislili i provode otimanje Agrokora pred očima svih - izvrši protupravnu radnju.
Unatoč ucjenama i pritiscima, iskusne i mudre Uprave društava u Agrokor grupi, glavnoj kompaniji u Jugoistočnoj Europi prepoznale su nezakonitosti, suprotstavljale se kriminalnom planu i nisu htjele vršiti kaznena dijela.
Uprave kompanija su odbijale prepoznati jamstva u bilancama društava iz jasnog razloga – jer bi knjiženje istih, u skladu s nezakonitim modelima Izvanredne Uprave bilo izravno kršenje prava. Ovo je bilo ovako sve do pogubne odluke sutkinje Nevenke Siladi Rstić koja je u svojoj potvrdi Nagodbe odlučila potvrditi EPM model zasnovan na ništetnim jamstvima iako nije imala ovlasti za to. Nakon odluke sutkinje, ova društva u kojim je Izvanredna Uprava izdala naloge za knjiženje – prisiljene su postupiti po protuzakonitoj odluci suda o potvrdi Nagodbe – odluci koja nije sadržala niti jednu jedinu rečenicu o sadržaju nagodbe.
Dakle, upotreba jamstava koja su ništetna, protivno svim zakonima Hrvatske moralo je biti implementirano u Nagodbu kako bi došlo do otimanja Agrokora. Moram napomenuti da je u tome ključnu operativnu ulogu odigralo nelegitimno Privremeno vjerovničko vijeće gdje je Ante Ramljak novim kriminalom namjestio da većinu imaju imatelji jamstava. Poslije formiranja privremenog vijeća, upravljanje Agrokorom je predano Knightheadu doslovno na poklon od strane Ante Ramljaka kroz ROLL-UP ugovor i skandaloznim protupravnim odredbama tog ugovora, ćime je otimanje Agrokora kroz ništetna jamstva bilo osigurano debelim kriminalnim klupkom. Na kraju cijelog procesa, u samoj apsolutno protupravnoj Nagodbi, prosto rečeno, jamstva se koriste da otmu imovinu pravnoj osobi Agrokor i njegovim najvrednijim društvima (njih 33).
Nikada u pravnoj praksi Hrvatske niti onih zemalja od kojih Hrvatska uzima inspiraciju za pravni sustav (Njemačka) nije viđeno ovakvo nešto – da se protivno zakonima o očuvanju kapitala ovisnih društava, protivno ustavu i protivno elementarnim ljudskim pravima otimaju kompanije od vlasnika, dioničara, vjerovnika... sve na osnovu ništetnih dokumenata?
Uloga određenih predstavnika političke moći u zaštiti protupravnosti
Ravno je nacionalnoj izdaji podržavati Nagodbu koja se temelji na ništetnim pravnim poslovima. Trenutni PM Plenković i njegova anti državna politika svjesno su pomogli da se korporativne garancije - jamstva ne ospore i da se pod svaku cijenu spriječi neovisne organe da odlučuju o istima. Posljedica podrške ovakvim protuzakonitostima je izravno slanje Agrokor grupe u ruke Nizozemskoj zakladi u Nizozemsku pod ingerencijom skrivenih entiteta. Time se ispunjava Knightheadov plan za neprijateljsko preuzimanje Agrokora. Plenković, Božinović, Dalić i skupine, uspjeli su izvršiti dati im zadatak!!! ZAŠTO??
Ne samo da je Plenković otišao neoprostivo daleko od interesa Hrvatske države podržavanjem i nametanjem ovakve protuzakonite Nagodbe, već je podržao i plan kojim Izvanredna Uprava traje naredne 3 do 4 godine, kako bi se uspjelo likvidirati Agrokor i njegove kompanije bez provođenja stečajnog postupka, nakon što sva vrijedna imovina ode u Nizozemsku. Cilj svega ovog je između ostalog - pokušaj spriječavanja sudskih postupaka (jer ih Lex Agrokor zabranjuje tijekom čitavog trajanja I. uprave), te pokušaj spriječavanja osporavanja jamstava od strane stečajnih upravitelja koji bi radili u interesu zakona, interesu društava u sklopu Agrokor grupe, ali i Republike Hrvatske kojoj je Agrokor koliko se sjećam od sistemske važnosti? Ili? Tako sam barem negdje čuo.
Nakon objelodanjenja manjeg dijela dokaza, razumljiv je i sve osjetniji strah direktno umiješanih, no nažalost i jači poriv za otimanjem što večih količina u datom trenutku kod istih. Uz navedene spoznaje, morate priznati da je od svega najšokantniji potpuni izostanak želje za zaštitom Hrvatskih nacionalnih interesa i poštivanjem zakona RH kod političkih predstavnika. Prije svih kod Premijera Plenkovića koji se osobno založio za ovakvu protupravnost i nacionalnu katastrofu gdje se ključne kompanije protuzakonito tjeraju u insolventnost, a sve uz apsolutnu privrženost interesima koji izravno štete ne samo Agrokoru, 15,000 njegovih manjinskih dioničara, vjerovnicima, sada - 50,000 zaposlenih, već izravno Hrvatskoj državi, budućnosti njenog gospodarstva i svim građanima.
Zašto bi netko koristio političku moć da spriječi zakonsko utvrđivanje ispravnosti ili neispravnosti nekog postupka? Ja ne vidim nikakav drugi razlog osim upadanja istog u mrežu koju je sam ispleo. Ali to je već razvidno, ne samo iz ove okolnosti.
Trenutni cilj kriminalca - Agrokor u bespovrat
Danas kuda god krenete vezano uz Agrokor - bezakonje. Cijela protuzakonita Nagodba je u potpunosti zasnovana na nepostojećim pravnim poslovima - ništetnim jamstvima. Plan Knightheada, korumpiranih skupina, Dalić i Plenkovića ne mari za pravo i pokušava preskočiti sve kako bi se došlo u situaciju gdje nema nazad.
Dakle, gdje je sada najveća bitka? Vodi se bitka za sprječavanje bespovratnog otimanja najveće Hrvatske i regionalne kompanije, vrijednosti, na nezakonit način. Kao što je uostalom napisano u mejlovima BORG grupe, paradržavne kriminalne skupine koju predvodi premijerov prijatelj Šavorić, svijesni su oni svih nezakonitosti koje kane provesti ali ne brine ih što će biti sa naknadnim tužbama, jer to neće spriječiti da Agrokor do tada nestane! Sve kao da je isplanirano od početka zar ne? Sve što je napisano u mejlovima ostvaruje se danas svima Vama pred očima, 16 mjeseci kasnije, a Borg skupina se jako brine da se kriminal provede do samog kraja jer znaju da su trenutno politički zaštičeni u svojim nezakonitim postupcima.
Cilj onih koji su umiješani jest - uzeti što više mogu, uništiti dokaze i na kraju uvući (prisiliti, ucijeniti) što više nevinih ljudi u igru, kako bi osigurali političku zaštitu. To je uostalom i bio posao našeg dečka iz Bruxellesa – Plenkovića - da bude politički štit, kako se danas vidi - kriminalcima. SRAMOTA!
ZBOG SVIH OVIH ČINJENICA I ZBOG JASNIH ZLOUPORABA KOJE SU IZVRŠENE S PREDUMIŠLJAJEM I S CILJEM PRIBAVLJANJA PROTUPRAVNE KORISTI – PODNIO SAM KAZNENU PRIJAVU (Prilog 2.)